Dojmovi korisnika edukativnih radionica

pika_png

Pika i prijatelji su održali niz kreativnih edukativnih interaktivnih (interaktivnost znači dvosmjernu komunikaciju, dinamičnost i učenje kroz igru) radionica, a neke od dojmova korisnika pročitajte ovdje.

Dojmovi sa radionice RECIKLIRANI PAPIR

Kroz razgovor sa djecom dolazimo do saznanja da oni pokazuju interes za temu papira (odakle sav taj papir koji koristimo u svakodnevnom radu). Prateći njihove potrebe u suradnji sa kolegicama i ravnateljicom vrtića odlučujemo se za organizaranje kreativne radionice „recikliranje papira".

Osobiti značaj ovakvog načina rada u dječjem vrtiću je komunikacija, što je u ovom slučaju bilo riješeno na izvanredan način jer su voditelji radionice cijelo vrijeme poticali djecu na razmjenu iskustva o korištenim materijalima, načinu rada, novim predmetima u radu i na kraju novim iskustvom (primjerice glačanje recikliranog papira, miksanje papirnate kašice, upoznavanje sa novim mirisima - lavanda, timijan, vlasac...). Kroz sam tijek radionice nameće se spoznaja da je bitan proces aktivnosti što utječe na razvoj dječjih osjetilnih, emocionalnih i intelektualnih funkcija. Takvim radom zapravo djelujemo na cjeloviti djetetov rast i razvoj, a što je od neprocijenive vrijednosti za svako pojedino dijete. Djeci je osim svega navedenog dopuštena potpuna sloboda što rezultira istinskim užitkom sudjelovanja u praktičnom radu izrade recikliranog papira. I za kraj nekoliko dječjih izjava koje zapravo najbolje opisuju prije spomenuto: „Jo bi mogev sto let tak delati paper", „bomo i zutra to nazoj delali", „jo bom doma z mamom to delala denes posle vrtića".

Marija Hasnaš, odg.
Dječji vrtić Belica

Kreativnost i ekologija prva su asocijacija kad razmišljam o provedenoj radionici izrade recikliranog papira. Pristup voditelja djeci je zaista prekrasan i odaje njihovo povjerenje prema djeci koja su mogla gotovo sve sama učiniti i isprobati što im naravno podiže samopouzdanje i samosvijest. Samo taktilno iskustvo susreta sa novim i starim-novim materijalima razvija njihovu senzibilnost, a očito ih je i potaklo na kreativnost, što tada i nas odrasle oko njih također tjera na isprobavanje novih stvari, ostvarivanje novih ideja. Posebno mi se svidio način komunikacije voditelja sa djecom, pogotovo sa djetetom s posebnim potrebama kod kojeg sam primjetila izrazitu pažnju koja je ovdje potrajala puno dulje nego inače u aktivnostima. Nadam se da će ovo iskustvo ostati u njihovom sjećanju, u mojem zasigurno hoće. Veselim se novim susretima...

Ivana Palašek, odg.
Dječji vrtić Belica- područni odjel Gardinovec

Dojmovi sa radionice RUKE U VRTU

Moji dojmovi sa radionice „Ruke u vrtu"
18. 5. 2009. moj je razred posjetio eko vrt gospođe Bernarde u Šenkovcu koji se ujedno i zove „Bernardin vrt". Na toj radionici gospođa Bernarda i njezin muž su nam pričali o biljci, njezinoj njezi, sadnji, biodinamičkom vrtu... U radionici se sadila paprika i biljka Neven. Bio sam ujedno u biodinamičkom vrtu. U radionici mi se dopalo to što smo i mi mogli saditi, što smo puno novoga saznali o biljci i što sam saznao da postoji biodinamički vrt jer prije nisam ni znao da postoji takav vrt. Sigurno bi išao ponovno jer mi je bilo lijepo i dobro sam se zabavio. Ja doma nemam vrt, a niti kod bake , ali bi volio imati jedan. Ja mislim da je „mali izlet" bio vrlo poučan i zanimljiv.

Vilim Poljanec, 5.b

Nedavno smo moj razred i ja te naša učiteljica prirode, posjetili „Bernardin vrt" u Šenkovcu
Na toj radionici smo slušali gospođu Bernardu i njezinog supruga koji su nam i prenosili informacije i pokazivali kako se sadi paprika. To je bio-dinamički vrt. Dopala mi se sadnja nevena i paprike, ali sam očekivao da ćemo više saditi a manje slušati predavanja. Išao bih ponovo u „Bernardin vrt" jer bi više želio saditi biljke. Kod kuće imam vrt i otkako sam posjetio vrt počeo sam pomagati i u mojem vrtu. Nisam znao da je neven dobar za zaštitu paprike, to sam tamo naučio.

Mihovil Megla, 5.b

Eko vrt
Radionica se održala 18. svibnja 2009. godine u Šenkovcu. Tamo smo posjetili eko-dinamični vrt gospođe Bernarde. Njegovo ime je „Bernardin vrt". Na radionici smo sadili paprike, pomagali su nam saditi Bernarda i Josip Orehovec. Najljepše iz radionice mi je bilo sađenje paprike. Nisam očekivala da će biti tako lijepo i poučno, a kad smo se vraćali, vraćali smo se sretni i zadovoljni. U vrt bi se vratila i sad, jer tako poučan i zabavan dan moja je želja! Sada kada smo bili tamo shvatila sam da rad u vrtu može biti zabavan, zato ću pomagati baki u našem vrtu. Baš ovakav dan bio bi moj idealan dan!

Marta Pongrac, 5.b

Moji dojmovi sa radionice
JA ĆU VAM POKUŠATI OPISATI POSTUPAK KAKO SMO SADILI PAPRIKU.
OSNOVNE INFORMACIJE: NA VEĆ POORANOJ ZEMLJI MORATE ISKOPATI MALE RUPE, UNUTRA STAVITI HUMUS. ZATIM PLOD KOJI JE IZRASTAO U ČAŠICI ZAJEDNO SA ZEMLJOM I MALO HUMUSA (HUMUS I ZEMLJA POPRIMILI SU OBLIK ČAŠICE). ISTISNITE VAN TAKO DA GA NA DONJEM DIJELU ČAŠE LAGANO PRITISNETE. KADA STE GA DOBILI NEOŠTEČENOGA VAN, STAVITE GA NASAMO NEGDJE SA STRANE DA BISTE ZALIJALI RUPU S NE PREVIŠE VODE. ZATIM BILJKU STAVITE UNUTRA I ZEMLJOM JU ZAGRNITE DO POLA. NA KRAJU NA VRH STAVITE SUHU ZEMLJU DA VODA NE BI ISPARILA JER BI ZEMLJA POPUCALA. BILJKU VIŠE NE TREBA ZALIJEVATI TAKO DA BI JOJ SE KORIJEN RAZGRANAO U DUBINU.

PETAR LADIĆ, 5.B

Sadnja u vrtu
Radionica je bila 18. 5. 2009. u 10:00 do 12:00, u Šenkovcu. Na radionici smo sadili papriku i slušali o zaštiti povrća. Informacije je prenosila gospođa Bernarda, ona nam je i pokazivala što i kako trebamo raditi. To je bio biodinamičkom vrt. Sviđalo mi se to što smo sadili paprike, iako to prije baš nisam radila. To nikako nisam očekivala od te radionice. Išla bi ponovno da još nešto novo naučim. Moja baka ima isto velik vrt. Mislim da je bila dobra zamisao da posjetimo vrt jer smo svi vjerojatno nešto novo naučili i doživjeli jedno novo iskustvo.

Lea Sačer, 5.b

Radionica je bila 18.5. 2009 u „BERNARDINOM VRTU"
Sadili smo papriku. O sadnji i drugim biljkama te pravilima informacije nam je prenosila gospođa BERNARDA. Bili smo u velikom vrtu punom biljaka , zelenila i šarenih boja. Na radionici mi se dopao rad na zemlji : zalijevanje i kopanje. Očekivala sam da će radionica trajati duže i da ćemo saditi više vrsta biljaka. Htjela bih ići ponovno u taj vrt. Ja kod kuće imam vrt. Volim saditi cvijeće s mamom i bakom. Ova radionica mi se jako svidjela i nadam se da ćemo moći imati i druge prilike da vidimo još neki vrt.

Branka Žilić, 5.b

Posjet Bernardinom vrtu
Dana 22.4.2009 god. na Dan Planeta Zemlje,4.a razred iz III. osnovne škole Čakovec posjetio je „ Bernardin vrt." Vrt se nalazi nedaleko od naše škole tako da smo se odšetali do njega. Vrijeme je bilo lijepo. Vrt je dobio ime po gospođi koja vodi taj vrt. U njemu ima puno ljekovitih i zdravih biljaka, prije svega povrća. Gospođa Bernarda srdačno nas je dočekala. Ušli smo u vrt. Bili smo okruženi voćkama, gredicama, zelenilom.Nakon upoznavanja i odmora od pješačenja, krenuli smo u razgledavanje vrta. Prvo smo ušli u jedan plastenik.Tamo smo vidjeli puno povrća kao npr. krumpir, rajčicu, i krastavce. Poslije nam je gospođa pokazala kako se sadi zelje. I mi smo pokušali. Nakon što smo sve razgledali, posadili zelje i posijali raštiku, sjeli smo na klupice da se malo odmorimo.Malo smo se zasladili keksima i sokom. Zatim je na red došla i nagradna igra. Bila je jako zabavna. Pametna pitanja je postavljao Igor. Prije pitanja svi su dizali ruke, no kad se pitanje postavilo svi su odmah ruke spustili. Dobili smo pobjednike igre. Za nagradu je svaki pobjednik dobio nekoliko korisnih knjižica o vrtu, vodi, hrani i energiji. Zahvalili smo se na svemu što smo vidjeli i čuli, i što smo sami mogli raditi u vrtu. Pošli smo prema našoj školi zajedno sa našim učiteljicama. Bilo je to lijepo iskustvo. Rekli smo da ćemo doći u lipnju, kada bi i jagode već trebale biti zrele.

Sara Sobočan, 4.a. III.OŠ ČAKOVEC

POSJET BERNARDINOM VRTU
22.4.2009. u 9:30 sati 4.a razred išao je posjetiti Bernardin vrt koji se nalazi u Šenkovcu. Ljubazna gospođa Bernarda Orehovec zaželjela nam je toplu dobrodošlicu. Sjeli smo za prekrasan stol i neko smo vrijeme razgovarali o prekrasnim Bernardinim vrtovima. Nakon razgovora krenuli smo razgledati Bernardin vrt. Bilo je tamo raznih voćaka. Pokazala nam je plastenike, a u njima je bilo povrće za sadnju. Pokazala nam je kako se sadi zelje pa smo i mi pokušali. Gospođa Bernarda pokazala nam je još puno drugih biljaka i voćaka. Gospodin Igor počastio nas je keksima i voćnim sokovima. Kao znak pažnje dobili smo nekoliko knjižica, pozdravili se i krenuli prema školi.

Hana Dominić, 4.a III.OŠ Čakovec

Suradnja III. OŠ Čakovec i udruge „Kneja"
U dogovoru s gospodinom Igorom Lesarom, predsjednikom Kneje, dogovorili smo međusobnu suradnju kroz različite aktivnosti-radionice koje nudi udruga. Prvu aktivnost smo već realizirali. Riječ je o radionici „Ruke u vrtu". Učenici 4.a razreda su posjetili „Bernardin vrt". Razloga je bilo više- tema vrta upravo se sada uči u predmetu prirode, na prigodan način obilježio ne dan naše planete, a i inače se u školi djeci puno govori o zdravom načinu života. Nakon srdačne dobrodošlice koju su nam pripremili naši domaćini, krenuli smo u razgledavanje vrta a nakon toga i na posao. Učenici su uz pomoć gospođe Bernarde zasadili zelje na pripremljenoj gredici, posijali su salatu za koju nisu ni znali da postoji-riječ je o salati imena raštika, razgledali su staklenik u kojem je već zasađeno određeno povrće, vidjeli su što je kompost, omirisali su ga i iznenadili se ugodnim mirisom, saznali su kako se pravi kompost. Nakon rada, učenici su se osvježili voćnim sokovima i keksima. Istovremeno su pokazali što i koliko su zapamtili radeći u vrtu i slušajući različite informacije o ekološkom uzgoju povrća. Pitanja je osmislio i na zanimljiv način postavljao naš domaćin - gospodin Igor Lesar. Pokazalo se da su učenici puno toga zapamtili. Dobili su korisne brošurice o važnosti vode, zdrave hrane, obnovljivoj energiji koje će proučiti u školi. Puni lijepih dojmova, pozdravili smo se s našim domaćinima i krenuli pješice u našu školu.

Nataša Boj, učiteljica u III. OŠ Čakovec

Dojmovi sa radionice VRTNO JEZERCE

Kada me Ivana jedan, dva ili tri tjedna prije radionice pitala bi li željela radionicu u svom vrtu iskreno moram priznati da nisam bila baš nešto oduševljena i da sam pristala samo njoj za ljubav. Za Udrugu Kneja do tad još uopće nisam čula. Znala sam da je Ivana prije nekih godinu dana bila na nekim radionicama o permakulturi i učinilo mi se tada zanimljivim to što je pričala o cijelom konceptu jer sam i sama bliska prirodi, ali nekako je na tome stalo i ja, nakon tih nekoliko informacija, više uopće nisam razmišljala ni o permakulturi ni o održivom razvoju, što će se, kao što ćete kasnije vidjeti, nakon ove radionice posve promjeniti.

Ivana je rekla da o radionici ne smijem nikome pričati i da će to biti iznenađenje tj. nagrada za naše volontere. Pomislila sam kako bi bilo zgodno da to spojim s Melitinim ročkasom, ali nakon sto je Melita sastavila popis od 16 vrtićaraca koji se iz dana u dan proširivao, a ja dobila info da je cca 15 klinaca maksimum, odgodila sam roćkas za sljedeći vikend, a na radionici očekivala samo rode. Na radionicu je tako došlo 28 roda, 16 malih i 12 velikih.
Za predzadatak dobila sam skupiti dovoljno rječnog kamenja (sto naravno nisam napravila..) te stare tepihe i jutene vreće - što smo Ivana i ja obavile na brzaka u subotu zahvaljujući tome što se u mom selu ovih dana skuplja krupni otpad pa smo napravile đir po selu i od prve našle tepih koji da smo ga specijalno narčivale, ne bi bio bolji. Jutenih vreća pokupila sam s tavana jednog susjeda, baš kao i dio alatki.

Knejovci su dan prije došli u izvidnicu i rekli su khmm.. hmm... bilo bi dobro pokositi, a meni je pao mrak na oči jer je trava bila toliko visoka da više nije bilo šanse da se kosi kosilicom. Ja sam htjela pokositi tjedna ili dva prije, ali nisam jer mi je Ivana rekla da ne treba, da je bolje da ne pokosim... Aaaaaa... Mi doma nače imamo dvije kosilice, ali kao što to obično biva - ka ti treba - budu pokvarene... I onda sam popodne prije radionice jurila po selu, trazila nekog da mi posudi običnu staru kosu i nekakvu kosilicu da mogu to malo sredit... Uglavnom pokosila sam nekako... Prvo običnom kosom, onda dotjerivanje el. kosilicom i to uz puno sreće jer sam na elektrićnoj kosilici (nenavikla na takve) nakon 3 min precvikala kabel. Kakogod, al teren je bio spreman s voljom i na vrijeme uz minimalne gubitke.

Kako smo dan prije utvrdili gdje će otprilike stajati jezerce djeca su bila nestrpljiva i počela su kopati dok Knejovci nisu došli. Kad su Igor, Ana Marija, Sunčana i Ivana stigli, odmah su se primili posla... Pokazalo se da baš i nemamo dosta alata pa sam obišla pola susjedstva da nabavim oruđe (stihače, motike, lopate...) jer jedna ili dvije štihače koje sam nabavila dan prije nisu bile dosta za mnoštvo raspoloženo za kopanje.
Tu moram istaknuti da se svi mi, ma koliko nas je bilo, nismo baš oznojili nad tom rupom koliko su se znojili vrijedni Knejovci. Stvarno ozbiljno shvaćaju svoj posao i daju sve od sebe.

Klinci su bili fenomenalni. Aktivno su sudejlovali u okviru svojih mogćnosti i bili jako vrijedni i prilično zainteresirani. Sunčana i Ivana trudile su im se objasniti zašto su važne gliste, što je ekosustav i kako će, kad se ulije voda, u jezerce doći živjeti žabe, koje će jesti ličinke komaraca koji onda nece jesti nas... (nadam se!). Pričali smo i o tome kakve bi kornjače mogle živjeti u našem jezercu te kako doći do njih.
Kako je kopanje rupe za jezerce išlo kraju bacili smo se i na skupljanje kamenja i to smo obavili doista brzo iako sam ja mislila da nikada nećemo naci dovoljno kamenja obzirom na mjesto na kojem smo ga skupljali. Morali smo ići dva puta, ali na kraju smo imali više nego dovoljno.

Nakon što je rupa na tri nivoa bila iskopana, obložena je starim tepihom i jutenim vrećama kako korijenje i koji zaostali kamenčić ne bi poderali foliju koja je onda navučena preko toga. Foliju smo, uz rub jezerca, učvrstili tako da smo je gurali u uske procijepe napravljene štihačom. Na kraju smo još sve obložili kamenjem, ubacili vodene biljke koje su donjeli Knejovci te pokraj bazenčića zasadili irise i to je bilo to. Rezultat možete vidjeti u galeriji. >>Fotografije sa radionice!

Ono što je mene fasciniralo je činjenica da je to jezerce u otprilike 4 sata osvanulo u mom vrtu. Još ujutro ničeg nije bilo, a već poslije podne predivno jezerce u kojem se kupa sunce. Vrijednost tog jezerca puno je veća zbog toga sto smo ga napravli sami i zbog toga sto smo uz to puno naučili te zato što smo se radeći ga družili s dragim ljudima. Nema za mene veće radosti od toga.
Bio je to jedan divan dan i prekrasno iskustvo kome bi svakom od srca preporučila.

Mene osobno je fascinirala strast kojom su Knejovci radili na jezercu. Kako su sa sobom donjeli i besplatne edukativne brošure iz serijala "Održivost u praksi" (koje mozete skinuti na http://www.kneja.hr/modules/news/article.php?storyid=43) ja sam ih dan kasnije uspjela pročitati, prisjetila se svega sto mi je Ivana davno pričala i da skratim toliko me to «obuzelo» da sam se prijavila se skorašnju radionicu o permakuturi u Jagnjedovcu blizu Koprivnice. Malo je pomoglo i to sto mi je Ana Marija bacila bubu u uho da bi mogla i sama svoj vrt napraviti i kad sam malo razmislila uvidjela sam da mi se cijeli taj koncept održivog razvoja baš sviđa i u potpunosti odgovara mojoj prirodi.

Ako i vas zanima, više o permakulturi i stvaranju samoodrživih životnih zajednica možete doznati na http://www.ekosela.org/permakultura.php
Fantastican edukativni materijal za klince mozete naci na http://www.kneja.hr/PikaWEB/index.swf
Naučite i sami nešto - prijavite se na Knejine besplatne radionice http://www.kneja.hr/modules/news/article.php?storyid=46
Reciklirajte, ne koristite plastične vrećice & živite, koliko god možete, u skladu s prirodom. To je baš kul. :)

Renata Domazet - Mukica, Udruga RODA

ZAHVALNICA

Poštovani,

srdačno zahvaljujemo edukativnim timovima KNEJE koji su u Osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić u Savskom Marofu (Kolodvorska ulica bb, 10 291 Prigorje brdovečko), a na
poziv naše Udruge; održali edukativne radionice:

• EKOLOŠKI OTISAK
u ponedjeljak, 11.svibnja 2009. u 16.30 sati za učenike viših razreda
• EKO IGRAČKE
u utorak, 12.svibnja 2009. u 10.00 sati za učenike nižih razreda

Način rada, komunikacija s učenicima i sposobnost prilagodne uvjetima „na terenu" koje su pokazali članovi Kneje, ugodno su nas iznenadili i za svaku su pohvalu.

Srdačno Vam zahvaljujemo na pokazanoj volji za suradnjom i s radošću iščekujemo novu priliku za ponovni susret u našoj Općini.

Sa štovanjem,

Sanja Piskrec,
voditeljica Novinarske grupe OŠ IBM i volonterka Vrištećeg brda

Vezano na ovu temu