Dojmovi korisnika edukativnih radionica
Pika i prijatelji su održali niz kreativnih edukativnih interaktivnih (interaktivnost znači dvosmjernu komunikaciju, dinamičnost i učenje kroz igru) radionica, a neke od dojmova korisnika pročitajte ovdje.
Dojmovi sa radionice RECIKLIRANI PAPIR
Kroz razgovor sa djecom dolazimo do saznanja da oni pokazuju interes za temu papira (odakle sav taj papir koji koristimo u svakodnevnom radu). Prateći njihove potrebe u suradnji sa kolegicama i ravnateljicom vrtića odlučujemo se za organizaranje kreativne radionice „recikliranje papira".
Osobiti značaj ovakvog načina rada u dječjem vrtiću je komunikacija, što je u ovom slučaju bilo riješeno na izvanredan način jer su voditelji radionice cijelo vrijeme poticali djecu na razmjenu iskustva o korištenim materijalima, načinu rada, novim predmetima u radu i na kraju novim iskustvom (primjerice glačanje recikliranog papira, miksanje papirnate kašice, upoznavanje sa novim mirisima - lavanda, timijan, vlasac...). Kroz sam tijek radionice nameće se spoznaja da je bitan proces aktivnosti što utječe na razvoj dječjih osjetilnih, emocionalnih i intelektualnih funkcija. Takvim radom zapravo djelujemo na cjeloviti djetetov rast i razvoj, a što je od neprocijenive vrijednosti za svako pojedino dijete. Djeci je osim svega navedenog dopuštena potpuna sloboda što rezultira istinskim užitkom sudjelovanja u praktičnom radu izrade recikliranog papira. I za kraj nekoliko dječjih izjava koje zapravo najbolje opisuju prije spomenuto: „Jo bi mogev sto let tak delati paper", „bomo i zutra to nazoj delali", „jo bom doma z mamom to delala denes posle vrtića".
Marija Hasnaš, odg.
Dječji vrtić Belica
Kreativnost i ekologija prva su asocijacija kad razmišljam o provedenoj radionici izrade recikliranog papira. Pristup voditelja djeci je zaista prekrasan i odaje njihovo povjerenje prema djeci koja su mogla gotovo sve sama učiniti i isprobati što im naravno podiže samopouzdanje i samosvijest. Samo taktilno iskustvo susreta sa novim i starim-novim materijalima razvija njihovu senzibilnost, a očito ih je i potaklo na kreativnost, što tada i nas odrasle oko njih također tjera na isprobavanje novih stvari, ostvarivanje novih ideja. Posebno mi se svidio način komunikacije voditelja sa djecom, pogotovo sa djetetom s posebnim potrebama kod kojeg sam primjetila izrazitu pažnju koja je ovdje potrajala puno dulje nego inače u aktivnostima. Nadam se da će ovo iskustvo ostati u njihovom sjećanju, u mojem zasigurno hoće. Veselim se novim susretima...
Ivana Palašek, odg.
Dječji vrtić Belica- područni odjel Gardinovec
Dojmovi sa radionice RUKE U VRTU
Moji dojmovi sa radionice „Ruke u vrtu"
18. 5.
2009. moj je razred posjetio eko vrt gospođe Bernarde u Šenkovcu koji
se ujedno i zove „Bernardin vrt". Na toj radionici gospođa Bernarda i
njezin muž su nam pričali o biljci, njezinoj njezi, sadnji,
biodinamičkom vrtu... U radionici se sadila paprika i biljka Neven. Bio
sam ujedno u biodinamičkom vrtu. U radionici mi se dopalo to što smo i
mi mogli saditi, što smo puno novoga saznali o biljci i što sam saznao
da postoji biodinamički vrt jer prije nisam ni znao da postoji takav
vrt. Sigurno bi išao ponovno jer mi je bilo lijepo i dobro sam se
zabavio. Ja doma nemam vrt, a niti kod bake , ali bi volio imati jedan.
Ja mislim da je „mali izlet" bio vrlo poučan i zanimljiv.
Vilim Poljanec, 5.b
Nedavno smo moj razred i ja te naša učiteljica prirode, posjetili „Bernardin vrt" u Šenkovcu
Na toj radionici smo slušali gospođu Bernardu i njezinog supruga koji
su nam i prenosili informacije i pokazivali kako se sadi paprika. To je
bio-dinamički vrt. Dopala mi se sadnja nevena i paprike, ali sam
očekivao da ćemo više saditi a manje slušati predavanja. Išao bih
ponovo u „Bernardin vrt" jer bi više želio saditi biljke. Kod kuće imam
vrt i otkako sam posjetio vrt počeo sam pomagati i u mojem vrtu. Nisam
znao da je neven dobar za zaštitu paprike, to sam tamo naučio.
Mihovil Megla, 5.b
Eko vrt
Radionica se održala 18. svibnja 2009. godine u Šenkovcu. Tamo smo
posjetili eko-dinamični vrt gospođe Bernarde. Njegovo ime je „Bernardin
vrt". Na radionici smo sadili paprike, pomagali su nam saditi Bernarda
i Josip Orehovec. Najljepše iz radionice mi je bilo sađenje paprike.
Nisam očekivala da će biti tako lijepo i poučno, a kad smo se vraćali,
vraćali smo se sretni i zadovoljni. U vrt bi se vratila i sad, jer tako
poučan i zabavan dan moja je želja! Sada kada smo bili tamo shvatila
sam da rad u vrtu može biti zabavan, zato ću pomagati baki u našem
vrtu. Baš ovakav dan bio bi moj idealan dan!
Marta Pongrac, 5.b
Moji dojmovi sa radionice
JA ĆU VAM POKUŠATI OPISATI POSTUPAK KAKO SMO SADILI PAPRIKU.
OSNOVNE INFORMACIJE: NA VEĆ POORANOJ ZEMLJI MORATE ISKOPATI MALE RUPE,
UNUTRA STAVITI HUMUS. ZATIM PLOD KOJI JE IZRASTAO U ČAŠICI ZAJEDNO SA
ZEMLJOM I MALO HUMUSA (HUMUS I ZEMLJA POPRIMILI SU OBLIK ČAŠICE).
ISTISNITE VAN TAKO DA GA NA DONJEM DIJELU ČAŠE LAGANO PRITISNETE. KADA
STE GA DOBILI NEOŠTEČENOGA VAN, STAVITE GA NASAMO NEGDJE SA STRANE DA
BISTE ZALIJALI RUPU S NE PREVIŠE VODE. ZATIM BILJKU STAVITE UNUTRA I
ZEMLJOM JU ZAGRNITE DO POLA. NA KRAJU NA VRH STAVITE SUHU ZEMLJU DA
VODA NE BI ISPARILA JER BI ZEMLJA POPUCALA. BILJKU VIŠE NE TREBA
ZALIJEVATI TAKO DA BI JOJ SE KORIJEN RAZGRANAO U DUBINU.
PETAR LADIĆ, 5.B
Sadnja u vrtu
Radionica
je bila 18. 5. 2009. u 10:00 do 12:00, u Šenkovcu. Na radionici smo
sadili papriku i slušali o zaštiti povrća. Informacije je prenosila
gospođa Bernarda, ona nam je i pokazivala što i kako trebamo raditi. To
je bio biodinamičkom vrt. Sviđalo mi se to što smo sadili paprike, iako
to prije baš nisam radila. To nikako nisam očekivala od te radionice.
Išla bi ponovno da još nešto novo naučim. Moja baka ima isto velik vrt.
Mislim da je bila dobra zamisao da posjetimo vrt jer smo svi vjerojatno
nešto novo naučili i doživjeli jedno novo iskustvo.
Lea Sačer, 5.b
Radionica je bila 18.5. 2009 u „BERNARDINOM VRTU"
Sadili smo papriku. O sadnji i drugim biljkama te pravilima informacije
nam je prenosila gospođa BERNARDA. Bili smo u velikom vrtu punom
biljaka , zelenila i šarenih boja. Na radionici mi se dopao rad na
zemlji : zalijevanje i kopanje. Očekivala sam da će radionica trajati
duže i da ćemo saditi više vrsta biljaka. Htjela bih ići ponovno u taj
vrt. Ja kod kuće imam vrt. Volim saditi cvijeće s mamom i bakom. Ova
radionica mi se jako svidjela i nadam se da ćemo moći imati i druge
prilike da vidimo još neki vrt.
Branka Žilić, 5.b
Posjet Bernardinom vrtu
Dana 22.4.2009 god. na
Dan Planeta Zemlje,4.a razred iz III. osnovne škole Čakovec posjetio je
„ Bernardin vrt." Vrt se nalazi nedaleko od naše škole tako da smo se
odšetali do njega. Vrijeme je bilo lijepo. Vrt je dobio ime po gospođi
koja vodi taj vrt. U njemu ima puno ljekovitih i zdravih biljaka, prije
svega povrća. Gospođa Bernarda srdačno nas je dočekala. Ušli smo u vrt.
Bili smo okruženi voćkama, gredicama, zelenilom.Nakon upoznavanja i
odmora od pješačenja, krenuli smo u razgledavanje vrta. Prvo smo ušli u
jedan plastenik.Tamo smo vidjeli puno povrća kao npr. krumpir, rajčicu,
i krastavce. Poslije nam je gospođa pokazala kako se sadi zelje. I mi
smo pokušali. Nakon što smo sve razgledali, posadili zelje i posijali
raštiku, sjeli smo na klupice da se malo odmorimo.Malo smo se zasladili
keksima i sokom. Zatim je na red došla i nagradna igra. Bila je jako
zabavna. Pametna pitanja je postavljao Igor. Prije pitanja svi su
dizali ruke, no kad se pitanje postavilo svi su odmah ruke spustili.
Dobili smo pobjednike igre. Za nagradu je svaki pobjednik dobio
nekoliko korisnih knjižica o vrtu, vodi, hrani i energiji. Zahvalili
smo se na svemu što smo vidjeli i čuli, i što smo sami mogli raditi u
vrtu. Pošli smo prema našoj školi zajedno sa našim učiteljicama. Bilo
je to lijepo iskustvo. Rekli smo da ćemo doći u lipnju, kada bi i
jagode već trebale biti zrele.
Sara Sobočan, 4.a. III.OŠ ČAKOVEC
POSJET BERNARDINOM VRTU
22.4.2009. u 9:30 sati 4.a razred išao je posjetiti Bernardin vrt koji
se nalazi u Šenkovcu. Ljubazna gospođa Bernarda Orehovec zaželjela nam
je toplu dobrodošlicu. Sjeli smo za prekrasan stol i neko smo vrijeme
razgovarali o prekrasnim Bernardinim vrtovima. Nakon razgovora krenuli
smo razgledati Bernardin vrt. Bilo je tamo raznih voćaka. Pokazala nam
je plastenike, a u njima je bilo povrće za sadnju. Pokazala nam je kako
se sadi zelje pa smo i mi pokušali. Gospođa Bernarda pokazala nam je
još puno drugih biljaka i voćaka. Gospodin Igor počastio nas je keksima
i voćnim sokovima. Kao znak pažnje dobili smo nekoliko knjižica,
pozdravili se i krenuli prema školi.
Hana Dominić, 4.a III.OŠ Čakovec
Suradnja III. OŠ Čakovec i udruge „Kneja"
U dogovoru s gospodinom Igorom Lesarom, predsjednikom Kneje, dogovorili
smo međusobnu suradnju kroz različite aktivnosti-radionice koje nudi
udruga. Prvu aktivnost smo već realizirali. Riječ je o radionici „Ruke
u vrtu". Učenici 4.a razreda su posjetili „Bernardin vrt". Razloga je
bilo više- tema vrta upravo se sada uči u predmetu prirode, na prigodan
način obilježio ne dan naše planete, a i inače se u školi djeci puno
govori o zdravom načinu života. Nakon srdačne dobrodošlice koju su nam
pripremili naši domaćini, krenuli smo u razgledavanje vrta a nakon toga
i na posao. Učenici su uz pomoć gospođe Bernarde zasadili zelje na
pripremljenoj gredici, posijali su salatu za koju nisu ni znali da
postoji-riječ je o salati imena raštika, razgledali su staklenik u
kojem je već zasađeno određeno povrće, vidjeli su što je kompost,
omirisali su ga i iznenadili se ugodnim mirisom, saznali su kako se
pravi kompost. Nakon rada, učenici su se osvježili voćnim sokovima i
keksima. Istovremeno su pokazali što i koliko su zapamtili radeći u
vrtu i slušajući različite informacije o ekološkom uzgoju povrća.
Pitanja je osmislio i na zanimljiv način postavljao naš domaćin -
gospodin Igor Lesar. Pokazalo se da su učenici puno toga zapamtili.
Dobili su korisne brošurice o važnosti vode, zdrave hrane, obnovljivoj
energiji koje će proučiti u školi. Puni lijepih dojmova, pozdravili smo
se s našim domaćinima i krenuli pješice u našu školu.
Nataša Boj, učiteljica u III. OŠ Čakovec
Dojmovi sa radionice VRTNO JEZERCE
Kada me Ivana jedan, dva ili tri tjedna prije radionice pitala bi li
željela radionicu u svom vrtu iskreno moram priznati da nisam bila baš
nešto oduševljena i da sam pristala samo njoj za ljubav. Za Udrugu
Kneja do tad još uopće nisam čula. Znala sam da je Ivana prije nekih
godinu dana bila na nekim radionicama o permakulturi i učinilo mi se
tada zanimljivim to što je pričala o cijelom konceptu jer sam i sama
bliska prirodi, ali nekako je na tome stalo i ja, nakon tih nekoliko
informacija, više uopće nisam razmišljala ni o permakulturi ni o
održivom razvoju, što će se, kao što ćete kasnije vidjeti, nakon ove
radionice posve promjeniti.
Ivana je rekla da o radionici ne smijem
nikome pričati i da će to biti iznenađenje tj. nagrada za naše
volontere. Pomislila sam kako bi bilo zgodno da to spojim s Melitinim
ročkasom, ali nakon sto je Melita sastavila popis od 16 vrtićaraca koji
se iz dana u dan proširivao, a ja dobila info da je cca 15 klinaca
maksimum, odgodila sam roćkas za sljedeći vikend, a na radionici
očekivala samo rode. Na radionicu je tako došlo 28 roda, 16 malih i 12
velikih.
Za predzadatak dobila sam skupiti dovoljno rječnog kamenja
(sto naravno nisam napravila..) te stare tepihe i jutene vreće - što
smo Ivana i ja obavile na brzaka u subotu zahvaljujući tome što se u
mom selu ovih dana skuplja krupni otpad pa smo napravile đir po selu i
od prve našle tepih koji da smo ga specijalno narčivale, ne bi bio
bolji. Jutenih vreća pokupila sam s tavana jednog susjeda, baš kao i
dio alatki.
Knejovci su dan prije došli u izvidnicu i rekli su
khmm.. hmm... bilo bi dobro pokositi, a meni je pao mrak na oči jer je
trava bila toliko visoka da više nije bilo šanse da se kosi kosilicom.
Ja sam htjela pokositi tjedna ili dva prije, ali nisam jer mi je Ivana
rekla da ne treba, da je bolje da ne pokosim... Aaaaaa... Mi doma nače
imamo dvije kosilice, ali kao što to obično biva - ka ti treba - budu
pokvarene... I onda sam popodne prije radionice jurila po selu, trazila
nekog da mi posudi običnu staru kosu i nekakvu kosilicu da mogu to malo
sredit... Uglavnom pokosila sam nekako... Prvo običnom kosom, onda
dotjerivanje el. kosilicom i to uz puno sreće jer sam na elektrićnoj
kosilici (nenavikla na takve) nakon 3 min precvikala kabel. Kakogod, al
teren je bio spreman s voljom i na vrijeme uz minimalne gubitke.
Kako smo dan prije utvrdili gdje će otprilike stajati jezerce djeca su
bila nestrpljiva i počela su kopati dok Knejovci nisu došli. Kad su
Igor, Ana Marija, Sunčana i Ivana stigli, odmah su se primili posla...
Pokazalo se da baš i nemamo dosta alata pa sam obišla pola susjedstva
da nabavim oruđe (stihače, motike, lopate...) jer jedna ili dvije
štihače koje sam nabavila dan prije nisu bile dosta za mnoštvo
raspoloženo za kopanje.
Tu moram istaknuti da se svi mi, ma koliko
nas je bilo, nismo baš oznojili nad tom rupom koliko su se znojili
vrijedni Knejovci. Stvarno ozbiljno shvaćaju svoj posao i daju sve od
sebe.
Klinci su bili fenomenalni. Aktivno su sudejlovali u okviru
svojih mogćnosti i bili jako vrijedni i prilično zainteresirani.
Sunčana i Ivana trudile su im se objasniti zašto su važne gliste, što
je ekosustav i kako će, kad se ulije voda, u jezerce doći živjeti žabe,
koje će jesti ličinke komaraca koji onda nece jesti nas... (nadam se!).
Pričali smo i o tome kakve bi kornjače mogle živjeti u našem jezercu te
kako doći do njih.
Kako je kopanje rupe za jezerce išlo kraju
bacili smo se i na skupljanje kamenja i to smo obavili doista brzo iako
sam ja mislila da nikada nećemo naci dovoljno kamenja obzirom na mjesto
na kojem smo ga skupljali. Morali smo ići dva puta, ali na kraju smo
imali više nego dovoljno.
Nakon što je rupa na tri nivoa bila
iskopana, obložena je starim tepihom i jutenim vrećama kako korijenje i
koji zaostali kamenčić ne bi poderali foliju koja je onda navučena
preko toga. Foliju smo, uz rub jezerca, učvrstili tako da smo je gurali
u uske procijepe napravljene štihačom. Na kraju smo još sve obložili
kamenjem, ubacili vodene biljke koje su donjeli Knejovci te pokraj
bazenčića zasadili irise i to je bilo to. Rezultat možete vidjeti u
galeriji. >>Fotografije sa radionice!
Ono što je mene fasciniralo je činjenica da je to jezerce u otprilike 4
sata osvanulo u mom vrtu. Još ujutro ničeg nije bilo, a već poslije
podne predivno jezerce u kojem se kupa sunce. Vrijednost tog jezerca
puno je veća zbog toga sto smo ga napravli sami i zbog toga sto smo uz
to puno naučili te zato što smo se radeći ga družili s dragim ljudima.
Nema za mene veće radosti od toga.
Bio je to jedan divan dan i prekrasno iskustvo kome bi svakom od srca preporučila.
Mene osobno je fascinirala strast kojom su Knejovci radili na jezercu.
Kako su sa sobom donjeli i besplatne edukativne brošure iz serijala
"Održivost u praksi" (koje mozete skinuti na http://www.kneja.hr/modules/news/article.php?storyid=43)
ja sam ih dan kasnije uspjela pročitati, prisjetila se svega sto mi je
Ivana davno pričala i da skratim toliko me to «obuzelo» da sam se
prijavila se skorašnju radionicu o permakuturi u Jagnjedovcu blizu
Koprivnice. Malo je pomoglo i to sto mi je Ana Marija bacila bubu u uho
da bi mogla i sama svoj vrt napraviti i kad sam malo razmislila
uvidjela sam da mi se cijeli taj koncept održivog razvoja baš sviđa i u
potpunosti odgovara mojoj prirodi.
Ako i vas zanima, više o permakulturi i stvaranju samoodrživih životnih zajednica možete doznati na http://www.ekosela.org/permakultura.php
Fantastican edukativni materijal za klince mozete naci na http://www.kneja.hr/PikaWEB/index.swf
Naučite i sami nešto - prijavite se na Knejine besplatne radionice http://www.kneja.hr/modules/news/article.php?storyid=46
Reciklirajte, ne koristite plastične vrećice & živite, koliko god možete, u skladu s prirodom. To je baš kul. :)
Renata Domazet - Mukica, Udruga RODA
ZAHVALNICA
Poštovani,
srdačno zahvaljujemo edukativnim timovima KNEJE koji su u Osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić u Savskom Marofu (Kolodvorska ulica bb, 10 291 Prigorje brdovečko), a na
poziv naše Udruge; održali edukativne radionice:
• EKOLOŠKI OTISAK
u ponedjeljak, 11.svibnja 2009. u 16.30 sati za učenike viših razreda
• EKO IGRAČKE
u utorak, 12.svibnja 2009. u 10.00 sati za učenike nižih razreda
Način rada, komunikacija s učenicima i sposobnost prilagodne uvjetima „na terenu" koje su pokazali članovi Kneje, ugodno su nas iznenadili i za svaku su pohvalu.
Srdačno Vam zahvaljujemo na pokazanoj volji za suradnjom i s radošću iščekujemo novu priliku za ponovni susret u našoj Općini.
Sa štovanjem,
Sanja Piskrec,
voditeljica Novinarske grupe OŠ IBM i volonterka Vrištećeg brda
Vezano na ovu temu







