Prirodni svijet nalazi se u vrlo delikatnoj ravnoteži; biljne i životinjske vrste ovise jedna o drugoj na brojne načine. Primjerice određena biljna vrsta pruža zaklon nekoj životinji, a ta ista životinja služi kao hrana nekoj drugoj životinjskoj vrsti. Dobrobit jedne vrste ima utjecaj na dobrobit mnogih drugih vrsta.
Bioraznolikost najjednostavnije možemo opisati kao bogatstvo vrsta na nekom području. Prema tome, ako na nekom sjevernoameričkom travnjaku – preriji, ima na tisuće bizona, bioraznolikost toga područja nije velika, pošto nalazimo samo bizone. No, bioraznolikost ne možemo promatrati samo na ovom primjeru zato što ju ne čine samo životinje, već i biljke, gljive te mnogi mikroskopski organizmi. Na Zemlji vladaju vrlo raznoliki uvjeti, a organizmi su se radi prilagodbe razvili u mnoge oblike i veličine. Upravo zato je živi svijet na Zemlji tako raznolik. Priroda je vrlo složen sustav, a svoju stabilnost duguje upravo bioraznolikosti. Svaka vrsta, bio to vuk, maslačak ili gljiva muhara, u svojem okolišu ima važnu ulogu.
Ekosustavi predstavlja zajednicu živih bića i nežive prirode. Ekosustav je zdrav ukoliko je njegova bioraznolikost stabilna i velika, a takav sustav čovječanstvo može opskrbljivati hranom, čistom vodom, oprašivačima i mnogim drugim koristima. Bioraznolikost je zato važno sačuvati i pobliže istražiti, ne samo zbog nas već i zbog nje same.
Bioraznolikost živoga svijeta može se promatrati na tri razine. Temeljna razina je raznolikost gena. Osim okoliša, odnosno prirode i različitih uvjeta u njoj, poput visokih i niskih temperatura, zelene trave ili tamnijih smeđih nijansi šume, na ponašanje i izgled životinje temeljni učinak imaju geni. Svako živo biće na Zemlji svoje postojanje duguje molekulama, poput DNA koja u sebi sadrže gene. Gene možemo shvatiti kao mnogobrojne upute za izradu životinje, pa tako možemo imati gene za smeđe perje, crvene oči, dugi kljun, snažni instinkt lova ili bijega, a DNA je poput zbirke svih tih gena. Kada bi sve DNK molekule svijeta bile jednake, sva živa bića bila bi jednaka. To naravno nije slučaj, jer postoji mnogo različitih vrsta biljaka, gljiva, životinja ili bakterija. Kada bi svio ljudi na svijetu imali iste DNA molekule, svi bi bili jednaki poput klonova. Međutim, razlikujemo se u mnogočemu, od boje kose, do visine. Svu tu raznolikost dugujemo tome da nisu sve DNA molekule iste, a time ni sami geni. Takva raznolikost na razini gena uvjetuje i druge raznolikosti.
Sljedeća razina bioraznolikosti je raznolikost vrsta. Znanstvenici su do danas otkrili i opisali oko dva milijuna različitih vrsta, od najvećeg plavetnog kita ili stabla sekvoje, do mikroskopskih bakterija i gljivica. Pretpostavlja se da na Zemlji ima preko deset milijuna različitih vrsta, a brojnim svakodnevnim otkrićima znanstvenici samo proširuju popis.
Treća razina bioraznolikosti je razina populacija. Populacije su skupine životinja na nekome području koje se mogu razmnožavati, što znači da na primjer skupina od 10 ženki slona ne čini populaciju, jer se bez mužjaka ne mogu razmnožavati. Raznolikost populacija možemo promatrati na vukovima. Vukovi su životinje koje nastanjuju većinu sjeverne hemisfere Zemlje pa ih tako možemo pronaći u vrućim i hladnim uvjetima Azije, seoskim područjima Europe pa sve do planina i šuma Sjeverne Amerike. Iako su iste vrste, populacije vukova se mogu razlikovati u veličini tijela, boji krzna, boji očiju, ponašanju i mnogo čemu drugome. Tako u hrvatskim šumama ne možemo pronaći skupinu vukova sa snježno bijelim krznom ili one prilagođene za lov američkih bizona.
Negativan utjecaj čovjeka na bioraznolikost nije upitan. Čovjek, na žalost, utječe na sve razine bioraznolikosti. Zagađenjem možemo djelovati na samu DNA raznih vrsta, krivolovom možemo istrijebiti cijelu vrstu, a izolacijom ili gradnjom gradova uništavamo čitave populacije. Našim je djelovanjem ugrožen cijeli živi svijet. Posljednjih 100 godina našeg razvoja obilježeno je revolucionarnim otkrićima, brzim napretkom i drastičnim povećanjem broja ljudi, ali isto tako i nekima on najvećih kriza i uništavanja bioraznolikosti. Negativnih primjera je mnogo. Priroda nas hrani, gradi nam dom, štiti nas. Naš negativni utjecaj značajno smanjuje te sposobnosti prirode, te uništavanjem i djelovanjem na bioraznolikost, djelujemo i na sebe same.
Prenosimo: http://zoo.hr/bioraznolikost-0