Čiopa, preciznije crna čiopa (Apus apus, Linne 1758), jedan je od simbola grada Dubrovnika i vrlo česta ljetna ptica našeg područja. Koliko je zanimljiva ova ptica kazuje i podatak da je od strane vodeće europske udruge za zaštitu prirode – Njemačkog saveza za zaštitu prirode (Naturschutzbund Deutschland, NABU) iz Bonna, proglašena pticom 2003. godine. Čiopa je 33. ptica godine u Europi otkako ta zaštitarska organizacija provodi akciju izbora, ukazujući na taj način probleme u zaštiti prirode i okoliša. Barem zasad, ova vrsta nije ugrožena i njenim je odabirom NABU želio naglasiti potrebu za očuvanjem njihovih gnijezda i mjesta za gniježđenje, te gnijezdilišta ostalih vrsta koje grade gnijezda na sličnim mjestima.
Crna čiopa je pripadnik porodice čiopa (Apodidae). One provode najviše vremena u zraku od svih ptica. Imaju duga, uska i zakrivljena krila i kratak, obično rašljast rep koji im omogućuju vrlo brzi let. Većina čiopa leti brže, snažnije i žustrije od lastavica, često kružeći i klizeći zrakom bez zamaha krilima. Obično se nalaze u velikim i bučnim jatima. Neke se vrste ujutro i naveče hrane letećim kukcima na velikim visinama, a često provode i noć visoko u zraku, spavajući u letu. Tijekom dana, naročito kad je hladno ili vlažno, mogu se hraniti nisko, na istim visinama kao i lastavice. Sa svojim kratkim nogama, čiope nikada ne stoje na tlu (osim iznimno) ili drveću, ali se vješaju o strane litica ili građevina. Dan i noć provode u letu, izuzev gniježđenja kada u sumrak odlaze na počinak.
Crna čiopa je relativno mala ptica, dužina tijela iznosi 16 do 17 cm, raspon krila 42 do 48 cm, a težina oko 35 grama. Od svih lastavica u regiji razlikuje se po dugim srpastim krilima, kratkom repu i potpuno tamnom ruhu. Rasprostranjena je na području Europe i Sjeverne Afrike, u Aziji sve do Kazahstana. Na području Euroazije je najrasprostranjenija vrsta iz porodice čiopa i jedina koja se gnijezdi u sjevernoj Europi.
Temeljna boja ruha je tamnosmeđa, novija pera imaju zelenkast odsjaj, što je najuočljivije na tjemenu. Grlo je bjelkasto, ali manje uočljivo nego kod mladih. Letna pera, te perje na trtici, trbuhu i s donje strane krila su jače smeđa. Mladi sliče odraslima osim što im je perje tamnije i s većom mrljom na grlu. Rubovi perja krila i tijela su svjetliji po čemu se najviše razlikuju od odraslih.
Gnijezdo grade od slamčica, vlati trave, grančica i perja koje povezuje slinom, a grade ga mužjak i ženka zajedno. Mužjak odabire pogodno mjesto za gnijezdo. Ženka snese 2 – 3 duguljasta jaja iz kojih se nakon dvadesetak dana izlegu mali čučavci, koje hrane oba roditelja. Nakon što se osamostale sa 42 (38 – 56) dana mladi se ne vraćaju u gnijezdo. Spolnu zrelost dostižu nakon dvije godine. Gnijezde se u kolonijama, jednom godišnje, od svibnja do lipnja. Koloniju obično čini 30 – 40 parova. Crna je čiopa monogamna, odabrani parovi ostaju zajedno više godina. Dostigne i do 7 godina starosti, ali je poznat slučaj uhvaćene prstenovane čiope stare 21 godinu, što se smatra najstarijom pronađenom pticom.
Nekada su se gnijezdile uglavnom u spiljama, na klifovima, u pukotinama stijena, rupama u drveću, a danas grade gnijezda i u pukotinama i otvorima zidova ili u krovnoj konstrukciji starijih zgrada u gradovima i selima. Međutim, danas se grade moderna zdanja glatkih površina, na kojima je teže izgraditi gnijezdo, a ni zrak više nije čist kao nekada. Zbog tih razloga broj čiopa u većim gradovima drastično opada.
Crna je čiopa izvrstan letač, tijela izuzetno prilagođenog životu u zraku. Leti živahno i okretno, kružeći, vijajući i klizeći, uzbuđene skupine često se znaju međusobno progoniti uz kreštanje nisko nad kućama u malim gradovima i selima. U zraku provodi najveći dio svoga života, pronalazi hranu, pari se, prikuplja materijal za gnijezdo, a posebno je zanimljivo da i povremeno spava leteći. Najviše vole visine iznad 50 metara. U gnijezdu se mogu naći samo u vrijeme razmnožavanja ili kad zahladi. Na tlu ili drveću se ne nađu gotovo nikad ili vrlo rijetko, o strane litica ili građevina se vješaju. Uobičajeno se glasa prodornim vriskom.
Hrani se isključivo letećim kukcima i paucima koje uhvati u letu nad slatkom vodom, otvorenim predjelima i naseljima. Kad se vrijeme mijenja i padne tlak zraka, često lete tik iznad vodenih površina, jer rado jedu i vodene kukce koji izlijeću pred ružno vrijeme. Zanimljivo je da crne čiope ne nose jednog po jednog kukca mladima u gnijezdo, nego ih u grlu skupljaju i sljepljuju u loptice. Svaka loptica u prosjeku sadrži oko 300 kukaca. Odrasla ptica tako dnevno u gnijezdo donese i do 3000 kukaca i pauka. Na Gibraltaru je promatrana populacija crnih čiopa – 3000 parova ulovi, što za mlade, što za sebe do 18 milijuna kukaca dnevno.
Čiopa je ptica selica, na zimovanje u Afriku odlaze krajem srpnja i početkom kolovoza, nakon što mladi ojačaju i dobije perje. Vraćaju se obično u prvoj polovici travnja. Migriraju u velikim jatima, do oko 80 000 jedinki. Zanimljivo je da čiope prelete oko 190.000 kilometara godišnje.
Vjerna je svom rodnom kraju i dolazi na isto mjesto gdje se izlegla. Neobično su brojne u starom dijelu Dubrovnika, gdje svojim glasanjem čine tako prepoznatljivu zvučnu kulisu Grada.
Prenosimo: http://www.ciopa.hr/ciopa.htm