Pčele i med

Bez imalo znanja matematike i fizike, bez diplome inženjera i arhitekta, pčele uspijevaju ono što čitava ljudska rasa, sa svom svojom inteligencijom i tehnologijom, nije u stanju – od četrdeset grama voska izgraditi košnicu u koju stanu dva kilograma meda. Bez stručnih uputa i savjetovanja, vodeći se isključivo urođenim instinktima, pčele su u stanju izgraditi geometrijski nevjerojatno egzaktne, šesterokutne ćelije saća. Da nije tako, med bi se začas razlio. I to uspijevaju u potpunom mraku, od građe koju same proizvode – voska. Nije li to fascinantno?! Niko zapravo ne razmišlja o tome, uzimamo to zdravo za gotovo.

O pčelama i pčelinjim proizvodima se može puno toga reći, za početak malo o povijesti.

Znate li koliko se dugo med koristi u prehrani? Točne podatke nemamo, no prvi otkriveni dokaz o korištenju meda potječe iz 7.tisućljeća pr.Kr.

Na obelisku iz drevnog Egipta, možemo vidjeti lik pčele s nagnutom glavom i uzdignutim krilima. Amblem Gornjeg Egipta bio je lotosov cvijet, a Donjeg Egipta – pčela. Izražavajući svoju pokornost faraonu, Egipćani su u pismenim molbama crtali pčelu kao znak svoje privrženosti. Na grobovima prve dinastije faraona redovno je slikana pčela.

U Srednjem Egiptu javlja se pčelarstvo kao zanat, a po slikama na hramovima vidimo kako su dolazili do meda. Med su koristili za izradu medenjaka, u medicini, kozmetici i religijskim ceremonijama. Čak su ga koristili i kao sredstvo plaćanja, a njime su hranili i svete životinje.

U staroindijskoj mitologiji pčele zauzimaju važno mjesto i smatraju se svetim životinjama. Glavni bog Višnu, koji je utjelovio Sunce, crtan je u obliku pčele koja se odmara na lotosovom cvijetu. Bog Krišna predstavljen je zajedno s pčelom plave boje, koja leti iznad njegove glave.

U antičkoj Grčkoj med se žrtvovao bogovima i dušama mrtvih. Medovina, alkoholno piće u kojem je jedan od glavnih sastojaka med, smatrano je pićem bogova. Za boginju Artemidu izrađen je proslavljeni hram u kojem je statua boginje bila ukrašena vijencima grančica različitih voćaka s pčelama koje su se na njima odmarale.

Stari Grci isticali su med kao hranu, a znali su i za njegova ljekovita svojstva. Tada se vjerovalo da bogovi s Olimpa piju ambroziju – piće u kojem je med glavni sastojak. Aristotel je bio fasciniran pčelama, za med je govorio da je rosa pročišćena od duge i zvijezda. Hipokrat – otac medicine, koristio ga je za zacjeljivanje rana. Pitagora je vjerovao da med može produžiti život i učvrstiti moć ljudskog duha.

Veliki i slavni rimski pjesnik Vergilije, i sam pčelar, pridavao je izuzetan značaj medu. U svom klasičnom spjevu Eneidi, spjevao je i odu pčelama. Opisao ih je kao besmrtne i sveznajuće. Smatrao je kako im je Jupiter podario magična svojstva i podijelio s njima dio svoje mudrosti.

Zahvaljujući njima, pčelarstvo se ukorijenilo u našoj civilizaciji i zadržalo do danas. Med danas koristimo kao i nekada – u prehrani, u medicinske svrhe i u kozmetici.

Izvor: https://apimel.hr/med-kroz-povijest/

Hits: 24

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *