Pčele

Sva živa bića na zemlji imaju zajedničko porijeklo, ono se mijenjalo ili izumiralo protekom stoljeća evolucija. Pčele u povijesti svoje porijeklo dijele s osama koje su u davninama bile čisti mesožderi. Vjerojatno zbog manjeg izbora mesne hrane u prirodi neke su poput osa kopačica (Sphegidae) postepeno prešle na hranu biljnog porijekla. Tako su u samim počecima one svoje leglo i dalje hranile hranom životinjskog porijekla, dok su odrasle jedinke kao hranu počele uzimati nektar i pelud. Obična osa Vespidae primjerice na takav način prehranjuje se još i dan danas.

Težim pronalaženjem i povremenim nedostacima hrane kojom su se hranile do tada, onom životinjskog porijekla, nagnale su neke vrste osa kopačica da postupno i svoje leglo kao i sebe počnu hraniti s medom i peludom. Te se ose danas smatraju precima svih današnjih vrsta pčela koje poznajemo iz razreda opnokrilaca. Promjenom načina prehrane tadašnjoj su se prapčeli otvorila vrata još netaknutog izvora hrane. Cijelo izobilje hrane tadašnjim precima pčela osama omogućilo je dalji razvoj na vrste i podvrste te širenje po gotovo cijelom kontinentu.

Stupanj razvitka nekih usamljenih pčela poput vrste Halictus, bumbara Bombinae, pčele bez žalca Meliponidae i samog roda Apis uže porodice Apinae pčele su postepeno iz usamljeničkog načina života počele živjeti u zajednicama dok su neke i dan danas ostale na “nižem” stupnju svog razvoja poput solitarnih pčela ili kako ih nazivamo još: pčela samica. U tim su prvim počecima zajednica ženke gradile svoja gnijezda i polagala svoja jajašca na istim mjestima, no svaka za sebe. Udruživale su se samo u slučajevima kada su se trebale braniti od zajedničkih neprijatelja koje su napadale zajedničkim snagama. Dalji razvoj približavanju zajednici u kojima danas žive odnosio se na to da više ženki buši cjevčice za legla tik jedno do drugog, ženke postaju plodnije, razvoj se legla ubrzava i pčele su se počele po prvi puta susretati sa svojim leglom što do tada nije bio slučaj.

Susretanjem ženki s njenim potomstvom što do tada nije bio slučaj stvorili su se svi preduvjeti za ozbiljnije organiziranje pčelinjih zajednica. Ta pojava ranog legla smatra se kao najvažnija u cijelom životnom razvoju današnjih pčelinjih zajednica. Po prvi se puta uz trutove i matice sada javljaju i radilice, uvjet svake pčelinje zajednice bez kojih je opstanak svake zajednice nemoguć. Te su prve radilice u stvari zakržljale ženke kojima je zbog oskudice hrane i prostora zakržljao reproduktivni organ. Njihov nagon za razmnožavanjem i parenjem postupno nestaje i javlja se pojava partenogeneze, djevičanskog rađanja, odnosno razvoja jedinki iz neoplođenih jajašaca. Ako se javi potpuna partenogeneza tada se iz neoplođenih jajašaca leže i muško i žensko potomstvo, a ako je nepotpuna leže se ili žensko ili muško potomstvo.

Pojavom takvih ženki koje su bile sposobne da bez sparivanja i bez mužjaka, proizvode potomstvo, otpala je potreba da se ostavlja staro gnijezdo kako bi pronašle mužjaka u cilju sparivanja, pa se mlada matica sada mogla pridružiti svojoj majci da joj pomaže u nošenju jaja i u ostalim radovima oko razvoja zajednice. U daljem razvoju iz partenogeneze javlja se samo nepotpuna iz koje se dalje razvija samo muški spol pčela. Ženke generacija punom partenogenezom mogu razvijati dalje zajednicu, dok one s nepotpunom više ne mogu jer iz legla izlaze samo trutovi. Javlja se potreba da se ženke vežu uz jednu ženku “majku” koju danas zovemo matica, pomažu joj u daljem radu oko održavanja vrste preko zajednice što čini do tada neviđen prirodni fenomen.

Pčele ovisne o prirodi dakle med proizvode na isti način gotovo od pamtivijeka – najmanje 150 milijuna godina. U potpunosti su ovisne o okolini, danas teško da bi mogle opstati u ovom obliku bez pomoći ljudi – pčelara pomoću kojih se s više ili manje uspjeha rasprostranila i održala  na gotovo svakom dijelu kopnenog dijela zemlje. To je jedina domaća životinja koja još nikad nije udomaćena. Poznato je da su ljudi u starom Egiptu pčelarili i prije 4.000 godina, a od tada do danas čovjeku nije pošlo za rukom ništa bitno promijeniti u načinu života, naravno osim samih košnica i samog pristupa u ophođenju s pčelama. Pčelama je med zaliha za duge zimske mjesece kada cvijeće ne cvjeta i stoga ne proizvodi biljne sokove. To je jedini kukac-životinja koji proizvodi hranu za ljudsku upotrebu naravno sasvim nesvjesno.

Pčela ima tri para nogu, četiri krila, žalac i poseban trbuh koji zadržava i prerađuje biljni sok. Njihov doprinos u životinjskom carstvu je obilat zbog primjene njihovih proizvoda u kemiji : med, vosak ,pčelinji otrov, propolis, pelud, i matična mliječ.

Njihov doprinos u prirodi i očuvanju-opstanku flore nadamo se da ne treba posebno isticati. Većina toga o pčelama još uvijek je tajna, iako je čovjek svojim istraživanjima proučio i još proučava sam život pčele mnoge stvari o samom životu pčela temelje se na nedokazanim tumačenjima…

Mnogi znanstvenici i dan danas uče baš od pčela i njihovih proizvoda. Med i pčelinji proizvodi su se koristili od davnina, a koriste se i sad u svim krajevima svijeta, kako u medicini, industriji, tako i u prehrani. Pčele koje žive u prirodi za svoj dom biraju najčešće šupljinu debla, rupu u stijeni, a ponekad i krošnju drveta. Međutim na takav je način danas gotovo nemoguće pčelama opstati u prirodi.

Pletara je od davnina korištena kao košnica za pčele i jedna je od starijih te vrste koja se održala do danas, a je nalazimo samo kod pčelara koji je drže za proizvodnju rojeva, pčelinjeg voska ili iz čisto sentimentalnih razloga. Moderna LR košnica, na primjer, sastoji se od drvene kutije u kojoj se nalaze pčele koje na unaprijed pripremljene okvire skupljaju med. Prilikom povećanja broja pčela u košnici dodaju se novi nastavci (recimo kod LR košnice), te se tako košnica povećava ili smanjuje po potrebi.

Pčele žive i rade u zajednicama, pčela kao pojedinac u prirodi osuđena je na smrt. Svaki roj pčela sastoji se od radilice, matice i truta. A o njima, bolestima, biljkama koje posjećuju i drugom možete pročitati više na našim stranicama. Kod jakih dobro razvijenih zajednica nalazi se ukupno 50.000 – 80.000 pčela što ovisi o košnici, a obavljaju svoje zadatke ovisno o starosti.

  • od 3-5 dana starosti pčele čiste saće i ostale dijelove košnica
  • od 5-8 dana hrane starije ličinke mješavinom meda, peludi i vode
  • od 8-12 dana razviju im se mliječne žlijezde koje luče mliječ kojom te pčele hrane mlade ličinke i maticu * nakon 12-og dana razvijaju im se žlijezde koje luče vosak
  • u starosti od 18-21 dana pčele radilice prilaze letu – vratima košnice i pomalo izlijeću upoznavajući okolinu, spremne za obranu svoje zajednice od neprijatelja-uljeza. Naime za vrijeme razvoja u košnici žlijezda koja luči otrov razvila je dovoljno otrova u mjehuriću za otrov pa time njihov ubod postaje vrlo bolan.
  • kad pčele upoznaju okolinu počinju sa svojim letovima po prirodi pa ih shodno tome zovemo pčele letačice. One sakupljaju hranu do 1-2 km od košnice, a u nedostatku pogodnog bilja lete i dalje 3-4km od košnice. Ti letovi traju do smrti pčele radilice koja ovisno o zamornosti živi od 30-45 dana.
  • uzgojno selekcijskim radom obuhvaćena je siva pčela ( apis mellifera carnica ) koja je izvorna za cijelo područje Republike Hrvatske, a prema Zakonu o stočarstvu (NN 70/97) druge pasmine pčela se ne mogu uzgajati.

Budući da su pčele gluhe, oni ne koriste zvuk kao sredstvo komunikacije. Umjesto toga pčele su u svojoj evoluciji usavršile i razvile svoj ples (pokret)  i vibracije kako bi dijelile najrazličitije informacije unutar zajednice.

Neki od najčešćih vrsta pčelinjeg plesa:

Naziv plesa Svrha plesa U tom plesu one:
Kružni ples Obavijestiti druge pčele na prisutnost nektarne paše unutar 10 metara Rade male kružnice
Ples čišćenja Slanje poruke drugim pčelama o potrebi čišćenja Savijanje nogu uz podrhtavanje tijela
Ples sreće Obavijestiti druge prisutne pčele o velikoj sreći, na primjer proslavi rođenja matice Mjesta svoje prednje noge jedni na druge i mahunarke njezina trbuha prema gore i dolje
Ples masaže Obavijestiti druge pčele za potrebom masiranja. Da, i pčele imaju potrebe ponekad za masažom. Pomiču glavu u određenim kutom. Ostale pčele na to reagiraju povlačenjem nogu, zglobova i dodiruju njezine bočne strane.
Ples upozorenja Opasnost, onečišćenje izvora hrane Energično vibriranje i spiralna cik cak kretnja
Ples drhtanja Informirati druge pčele da prenose veliku količinu nektara na preradu u košnicu Ležerna šetnja uz mrdanje nogama koje uzrokuje njihanje cijelog tijela
Ples trešenja Obavijestiti kućne pčele o potrebi pomoći zbog pronalaska izuzetno bogatog izvora nektara Radilice se otresaju pred kućnom pčelom
Ples zujanja Potaknuti koloniju za napuštanjem staništa npr prilikom rojenja Trči i vijuga, maše krilima i trese tijelom.
Ples njihanja

video

Obavijestiti druge pčele na prisutnost nektarne paše na udaljenosti većoj od 10 metara Rade dva polu-kruga, prvo jedan onda prelazi na drugi. U ravnoj strani polu-kruga pokazuje smjer, udaljenost i intenzitet nektarne paše

 

Prenosimo: http://www.pcelarstvo.hr/index.php/pcele/o-pcelama/59-o-pcelama-ukratko

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *