Šišmiši

Šišmiši su vrlo važna skupina sisavaca i čine oko petinu ukupnog broja sisavaca na svijetu. Najveći broj vrsta šišmiša nalazimo u tropskom i suptropskom pojasu, dok prema polovima broj vrsta opada.

Šišmiši su iznimno važan dio svjetskih ekosustava – bitna su karika u prirodnom obnavljanju tropskih šuma, oprašivanju čitavog niza biljaka koje cvatu noću, kontroliraju brojnost noću aktivnih kukaca, te tako predstavljaju indikator zdravlja okoliša. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja.

U umjerenom pojasu, pa tako i u Hrvatskoj šišmiši se hrane isključivo kukcima i paucima. Nastanjuju sve naše ekosustave, a što je veći broj vrsta prisutan na nekom području veći je i njegov „indeks zdravlja\”. Neke vrste obitavaju u spiljama, neke u šumama, neke u nadzemnim objektima poput kuća, zgrada, crkava i dvoraca, a neke ovisno o godišnjem ciklusu koriste čitav niz različitih skloništa. Hrane se u šumama, iznad livada, travnjaka i pašnjaka, iznad vode, oko svjetiljki, što ovisi o sklonosti pojedine vrste.


Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50%, pa se stoga populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Čak četvrtina ukupnog broja vrsta šišmiša nalazi se u pojedinoj kategoriji ugroženosti prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN).

U Hrvatskoj se jedna vrsta smatra regionalno izumrlom vrstom (RE), 3 su vrste ugrožene (EN), 3 su osjetljive (VU), 5 je nedovoljno poznatih vrsta (DD) i 5 je gotovo ugroženih vrsta (NT), tako da se za 50% vrsta na teritoriju Hrvatske moraju primijeniti različite aktivnosti vezane uz zaštitu i monitoring.

Krila i let

Šišmiši su jedini sisavci koji imaju aktivnu sposobnost leta. Fosili šišmiša stari oko 50 milijuna godina već su imali sve anatomske karakteristike kao današnji šišmiši. Krila šišmiša građena su od dvostrukog sloja kože kroz koju prolaze krvne žile, živci i mišićna vlakna. Članci prstiju produljeni su,a jedino je palac skraćen i slobodno viri iznad gornjeg brida krila. Oblik krila različit je u različitih vrsta šišmiša i uvjetuje način korištenja staništa. U pravilu, široka i kratka krila omogućuju spor i okretan let u zatvorenom području (primjerice unutar krošanja) dok duga i uska krila omogućuju brz i okretan let u otvorenom tipu staništa i ukazuju na migratorne vrste. Letna opna može se regenerirati u slučaju ozljede. Tako primjerice stariji šišmiši imaju izbrazdana krila s puno ožiljaka za razliku od mladih/jednogodišnjih šišmiša.

Koliko brzo mogu letjeti šišmiši?


Mnoge vrste šišmiša lete brzinama od 18 do 29 km/h, dok neke vrste mogu letjeti i brže od 50 km/h (Tadarida taeniotis – sredozemni slobodnorepac i Nyctalus noctula – rani večernjak).

Prehrana šišmiša

Sve vrste šišmiša umjerenog pojasa, pa tako i u Hrvatskoj, hrane se kukcima i paucima. Primjerice, riječni šišmiš – Myotis daubentonii hvata plijen i u zraku, ali ga prvenstveno sakuplja s površine vode. Takvu sposobnost imaju još samo dvije vrste šišmiša u Europi: dugonogi šišmiš, Myotis capaccinii i močvarni šišmiš, Myotis dasycneme.

Najveća i jedna od najrjeđih vrsta šišmiša u Europi – veliki večernjak, Nyctalus lasiopterus, dodatno se hrani manjim pticama koje migriraju u jesen u toplija područja. Ova vrsta tijekom dnevnih migracija može prijeći udaljenost od 130 kilometara.

Dugonogi šišmiš, Myotis capaccinii, u Španjolskoj i Italiji hrani se i manjim vrstama riba koje sakuplja s mirne površine vode.

Prenosimo: http://www.dzzp.hr/sismisi-101.html

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *