Rijeke se obično reguliraju u korist napretka, kako bi se npr. poboljšala njihova plovnost ili kako bi se iskoristila njihova snaga za stvaranje energije. Nasipi uz rijeke građeni su za zaštititu od poplava, kako bi se ljudi mogli naseliti u neposrednoj blizini rijeke. Često se na taj način i došlo do željenog učinka. Prave posljedice ovih intervencija postale su očite tek nakon dužeg vremena. Prirodne priobalne livade su uništene, a time i staništa mnogih vrsta biljaka i životinja. Brojne brane sprječavaju migracije riba uzvodno i time onemogućavaju njihovo mriješćenje. Voda se zagađuje toksinima. Kada bi se regulacijom promijenio čitav tok rijeke, stvari bi postale opasne i za ljude. Brza rijeka donosi veću opasnost od poplave. Zato je potrebno pronaći novi načini suživota sa rijekom.

Napušteni riječni tokovi i rukavci se isušuju kako bi se moglo graditi što bliže rijeci, obale se učvršćuju, izgrađuju se nasipi, korito rijeke se kanalizira, izravnava i produbljuje kako bi se omogućila plovidba brodova. Rijeka Sava bila je podvrgnuta mnogim takvim intervencijama tijekom prošloga stoljeća. Posljedice se mogu vidjeti svaki puta kada se razina rijeke podigne, te rijeka poplavi okolno područje.

Europska unija usvojila je 2000. godine direktivu koja je namijenjena očuvanju rijeka: Okvirna direktiva o vodama. Novom direktivom zaštita europskih voda dobiva na još većem značenju. Obuhvaćene su sve vode, od podzemnih voda važnih za piće, stajaćica poput bara i jezera, tekućica kao što su potoci i rijeke, sve do obalnih voda. Direktiva jasno određuje da riječni slivovi moraju biti zaštićeni kao cjelina. To znači da rijeku promatramo kao jedinstvenu cjelinu od izvora do ušća, a ta cjelina obuhvaća ne samo rijeku nego i cijelo područje uz nju, takozvani riječni sliv. Cilj ove direktive je učiniti vode što prirodnijima, sa svom raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta, zadržati njihov prirodni tok ili ih vratiti u prvobitno stanje, te sačuvati njhovu kvalitetu i čistoću. Ako su vode i okolni ekosistemi zdravi, trebamo ih takve sačuvati, gdje to nije slučaj, stanje se mora popraviti.

Zamislite da se zbog zagađenja ne možete bezbrižno kupati u obližnjoj rijeci, a nakon toga u obližnjem restoranu uživati u svježe pečenoj ribi iz te iste rijeke. Ako se ne poduzmu određene mjere, taj bi se scenarij mogao pretvoriti u okrutnu stvarnost. Pretjerano zagađivanje i loše upravljane vodama učinilo je mnoge rijeke nepogodnim za kupanje, a i riblje vrste postepeno nestaju.

RIJEKA U EKOLOŠKO DOBROM STANJU IMA NEKOLIKO ODLIKA

1. Strukturna raznolikost

Odlika prirodnog toka rijeka i potoka je raznolikost. Područja polaganog zavijanja izmjenjuju se s područjima brzog toka te se ne doimaju poput jednoličnih vodenih puteva. Rijeke meandriraju, obale nisu nagrđene gradnjom, prekrivene su prirodnom vegetacijom, korito rijeke nije pojačano ili produbljeno. Područja plićaka, s pješčanom obalom i slabim strujama izmjenjuju se s područjima gdje je voda dublja, a struje su jače.

2. Prohodnost

Prirodni potok ili rijeka je prohodna za sve organizme koji žive u njima ili uz njih. Nema neprirodnih prepreka kao što su brane i ustave koje sprječavaju migraciju riba kao što su jesetre koje se vraćaju na mjesto izlegnuća kako bi se tamo mrijestile. Ako prepreke koje je napravio čovjek već postoje, potrebno je uz njih napraviti i tzv. riblje stepenice koje bi omogućile ribama da savladaju prepreke.

3. Neoštećene naplavne nizine

Kad govorimo o potocima i rijekama ne mislimo samo na njihova korita. Kad se u proljeće otopi snijeg ili nakon obilnih kiša, rijeke i potoci izliju se iz svojih korita te poplave okolno područje. To područje nazivamo naplavnom nizinom. Radi se o močvarnim nizinama koje pružaju dom velikom broju rijetkih biljka i životinja. Dobar primjer su rode i njihova omiljena hrana, žabe, ali i neki drugi vodozemci Drugi primjeri su rijetke biljke poput orhideja. Tipična stabla naplavnih nizina su johe koje rastu relativno blizu same rijeke (naplavne nizine mekog drva), dok jasen, grab i javor rastu nešto dalje (naplavne nizine tvrdog drva). Prirodne naplavne nizine postaju sve rijeđe kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Većina ih se isušuje i koristi za poljoprivredu ili za ljudska naselja.

4. Kvaliteta vode

Ako je rijeka zapjenjena i po njoj plutaju mrtve ribe, znači da je kvaliteta vode izrazito loša i da postoji razlog za zabrinutost. Zašto se to događa? Otpadne vode iz industrije i kućanstava ulijevaju se u rijeku i pogoršavaju kemijsku i biološku kvalitetu vode. Izgradnjom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda stanje se može znatno poboljšati, a rijeke sačuvati budućim generacijama za uživanje u kupanju i pecanju.

5. Renaturizacija

Renaturacija je obnavljanje staništa uz rijeke do najprirodnijeg mogućeg stanja. Prvi korak u renaturaciji je uklanjanje izgrađenih pojačanja na obalama rijeke. Korito se zatim proširuje, a obale poravnavaju. Rijeka ponovo može poteći svojim prirodnim tokom. Uz obalu se zasadi drveće prikladno lokaciji. Ako se renaturirana rijeka prepusti sama sebi, ubrzo će se uz nju naseliti brojne biljne i životinjske vrste (sukcesija). Poravnana, kanalizirana rijeka može tako ponovo postati živa rijeka, koja, sa svojim starim i mrtvim rukavcima, meandrira kroz prirodni krajolik.

6. Biološka kvaliteta vode

Kvalitetu tekuće vode ne određuje samo njena struktura i kvaliteta, nego i flora i fauna koja ju nastanjuje. Organizmi koji žive u vodi postavljaju određene zahtjeve prema okolišu i odražavaju njeno stanje te nam pružaju važne informacije o uvjetima života kroz duže vremensko razdoblje. Preduvjeti bioraznolikosti su raznolika staništa unutar određene vodene zajednice i nezagađenost. Do pogoršanja životnih uvjeta za biljke i životinje dolazi zbog zagađivanja voda uzrokovanog ispuštanjem tvari, tehničkim zahvatima i mjerama komasacije. Tekuća voda kao ekosistem se sastoji od biocenoza (živi dio) i biotopa (pripadajuće stanište). Okolišni uvjeti mjenjaju se kako rijeka teče dalje od izvora. Temperatura vode po pravilu raste, a također i sadržaj nutrienata u njoj, dok brzina protoka uglavnom pada. Kao rezultat toga, izmjenjaju se i vrste koje u vodi žive.

7. Odlike rijeke koja je vraćena u prirodno stanje

Tok rijeke nije ravan i može se promijeniti. Strme i ravne obale se izmjenjuju, a dubina i širina rijeke varira. Obale su šljunčane ili pjeskovite, ima kamenja, korijenja, uz rubove raste drveće, grmlje, trstika, šaš i drugo vodeno bilje. Postoji bogata raznolikost biljnog i životinjskog svijeta (ribe, žabe, zmije, insekti i njihove larve)

8. Prednosti vode koja prirodno Teče

Uspješno renaturirani potoci i rijeke su izrazito učinkoviti u biološkom smislu. Pružaju stanište i migracijski put za mnoge životinje i biljke, do velike mjere su samopročišćavajući, imaju koristan uravnotežavajući utjecaj na klimu (provjetravanje, evaporacija), uljepšavaju krajolik i nisu zahtjevni za održavanje.