Bijele rode naseljavaju otvorena močvarna područja, savane, stepe te livade i pašnjake. Ipak, najviše im se sviđaju područja s plitkim vodama stajaćicama i gdje nije pretjerano vlažno ili hladno. Nažalost, nama ljudima su takva područja također veoma zanimljiva s poljoprivrednog stajališta, tako da smo rode i mi s vremenom naučili živjeti zajedno. Ponekad, doduše, takva krhka veza dolazi u iskušenje, pogotovo u vrijeme sezone parenja roda, kada one traže prikladna mjesta za svijanje gnijezda. Ukoliko su osunčani vrhovi krošnja zauzeti, rode će drage volje zauzeti naše krovove, visoke zidove, dimnjake ili stogove sijena, što ponekad može stvarati i probleme nama ljudima.
Graciozni letači
Rode mogu narasti i preko jednog metra u visinu te težiti između pet i deset kilograma. Prekriva ih predivno bijelo perje, osim vrhova krila koji su ukrašeni crnim perjem. Kljunovi su im dugački, oštri i jaki, a noge vitke i dugačke. Zahvaljujući dugačkom kljunu i dugačkim nogama, rode većinu vremena izvan gnijezda provode u ležernoj šetnji močvarama i barama u potrazi za hranom. Duge noge sprječavaju rode da se smoče, a dugi kljun olakšava im lov u muljevitom dnu. Kada odluče poletjeti rode rašire svoja velika krila s preko metar i pol u promjeru te graciozno uzlete.
Mužjaci se prije ženki vraćaju s juga
Sezona razmnožavanja bijelim rodama započinje rano u proljeće, kada se prvi mužjaci vrate s juga. Budući da se radi o pticama selicama kojima je “zimska rezidencija” na dalekom jugu Afrike, na tako dugački put mužjaci kreću nešto prije ženki. Već u ožujku prvi mužjaci dolijeću iz Afrike i odmah kreću s obnovom svog starog gnijezda koje su napustili prethodne godine. Nakon nekoliko dana stiže i ženka koja se pridružuje svom partneru i započinje udvaranje. Iako parovi roda ostaju zajedno cijeli svoj život, odnosno monogamni su, svake godine mužjak i ženka si međusobno udvaraju, kako bi očvrsnuli svoju vezu. Osim zanimljive i intimne plesne koreografije rode si udvaraju i zabacujući glavu skroz unatrag, glasno klepećući kljunovima. Par roda najčešće ima samo nekoliko susjeda pripadnika svoje vrste i gnijezde se dovoljno blizu da se osjećaju sigurno unutar svog malenog jata, ali ne previše blizu da bi narušavali jedni drugima privatnost gnijezda i doma. Obnova i briga za gnijezdo nije isključivo na plećima mužjaka, jer mu i ženka pomaže skupljajući grančice i ostali materijal.
Kada dođe vrijeme za osnivanje nove obitelji, ženka polaže između tri i šest jaja. Nakon svega mjesec dana ležanja na jajima na svijet dolaze ptići koji nisu posve bespomoćni, ali ipak im treba danonoćna roditeljska briga. Mužjak i ženka regurgitiraju (povraćaju) hranu koju su prethodno progutali, natrag u kljun te na taj način hrane svoje mladunce. Nakon otprilike dva mjeseca mladunci su posve prekriveni perjem, a osamostaljuju se tjedan ili dva dana kasnije. Bijele rode mogu doživjeti i 25 godina starosti u divljini, dok u zatočeništvu mogu poživjeti gotovo 50 godina.
Neumorni putnici
Kako vrijeme odmiče i dani postaju sve hladniji, rode se okupljaju u velika jata i pripremaju se na zamoran put prema jugu. Budući da su mesojedi, rode moraju pripaziti da ih put prema jugu Afrike nosi preko plodnih močvara u kojima mogu pronaći dovoljno hrane. Najčešće se hrane žabama i punoglavcima, manjim glodavcima, zmijama i gušterima te raznoraznim beskralježnjacima, ali ponekad i jajima. Kao i sve ostale ptice, naročito ptice selice, i bijele rode krasi nenadmašna sposobnost orijentacije u prostoru. Odrasli mladunci, koji nikad prije nisu migrirali prema jugu, posve ovise o svojim roditeljima ili drugim iskusnim pripadnicima svojeg jata koji će im pokazati put i usmjeravati ih ako zastrane. To uključuje i dobro poznavanje terena te najboljih mjesta za odmor i okrjepu.
Iz Zoo vrta u selo roda
Bijele rode koje se izlegu u Zoološkom vrtu grada Zagreba svake godine puštaju se u prirodu, točnije u Park prirode Lonjsko polje. Tamo ih čekaju mnogo iskusnije rode koje našim mladuncima pomažu prevaliti gotovo 15 000 kilometara dug put od Lonjskog polja do krajnjeg juga Afrike. Put, dug i naporan te ispunjen izazovima, ponekad može potrajati i do četiri mjeseca. No zato se našim mladuncima pruža spektakularan pogled na europske planine, mediteransku obalu, dolinu rijeke Nila te afričke ravnice i prašume, sve dok ne stignu do cilja.